Ako se ovog ljeta nađete u Dalmaciji, vjerojatno ćete čuti lokalce kako tijekom razgovora ispuštaju naizgled dva obična samoglasnika: “A e”.
No, značenje ovog usklika, zvuka ili kako god to želite nazvati, nema specifično značenje, odnosno ono ovisi od situacije do situacije i konteksta.
U sljedećem primjeru jednog tipičnog dijaloga možete naučiti kako pravilno koristiti “ae”.
Prika (prijatelj) dolazi drugome doma na kavu:
– Oooo…! (oduševljenje kad ga je vidija)
– Eeee! (javlja se i on njemu)
– Iii? (pita ga kako je)
– A…(kao, nije nešto)
– Uuu…(ovaj će zabrinuto)
– Ae. (A što ćeš, tako je)
– Ma eee. (slabo i ništa)
– A eeee? Aj, si i i. (ma daj, sjedi i jedi)
– Ma eee. (Ne triba, neću).
Ako vas je ovaj tekst dodatno zbunio – nije do vas. To je jednostavno tako.